O Baranji
Obrubljena Dravom i Dunavom i podijeljena hrvatsko-mađarskom državnom granicom, na istoku začarana močvarom, na jugu i jugozapadu zaštićena riječnim rukavcima, a na sjeveru i sjeverozapadu otvorena za povezivanje vinskim cestama i puteljcima – Baranja je danas i dalje vrlo zatvorena, gotovo izolirana i mističnija nego ikada prije. Unatoč obnovi starih mostova i izgradnji potpuno novih, bez obzira što je prošarana s nekoliko međunarodno važnih prometnih pravaca i što je sve zanimljivija turistička destinacija – Baranja danas uspijeva biti posebnom jer ljudi ondje ljubomorno čuvaju vlastite egzistencijalne tajne.
Najizravnije i najkonkretnije baš oni pamte priče starije nego što su njihove obitelji, tajne o životu i preživljavanju, o ljubavi i umiranju, vinima, ljutim papričicama, specifičnom ribolovu, svadbama, bušama, pudarinama, šćetkanicama, paunićima, slamnjačama i kandilama. Zahvaljujući toj još uvijek postojećoj etnografskoj čaroliji, koju je moguće iščitavati s lica mještana u naseljima izvan glavnih cesta, Baranja uspijeva privlačiti, ali nikada se ne otkriva do kraja.
Dobrodošli u Baranju
Baranjsko Petrovo Selo
U ravničarskom dijelu zapadne Baranje, neposredno uz mađarsku granicu. Od sjedišta općine u Petlovcu udaljeno je 7, od Osijeka 38, a od Belog Manastira 14 kilometara. U narodu je naselje poznato pod imenom Petarda jer se u povijesnim knjigama prvi puta spominje 1276. mađarskim imenom Peturd, a onda 1332. kao Peterd. Današnji naziv dobilo je nakon Prvog svjetskog rata. U mjestu je sjedište Župe sv. Lovre đakona mučenika, osnovane još 1903., a crkveni god mještani obilježavaju 10. kolovoza. Za vrijeme vlastelina Kazimira Esterházya (19. stoljeće) u naselju je živjelo oko 900 poljodjelaca i stočara.
Beli Manastir
Beli Manastir je jedini baranjski grad i administrativno središte Baranje. Izrastao je na jugozapadnim padinama Baranjske planine, gotovo na pola puta između Osijeka na jugu i mađarskog grada Mohača na sjeveru. Ime grada vuče korijen još iz srednjeg vrijeka kada je 1227. ugarski palatin Moys de Daro na svojemu imanju u mjestu Pél sagradio samostan. Zbog toga je mjesto poslije nazvano Pél Monostor (Pélov Samostan). Kada je južna Baranja 1920. pripala tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, mjestu je pripremljena promjena naziva. Konačno, ime Beli Manastir proglašeno je tri godine kasnije, 1923. Danas je to grad s nešto više od 10.000 stanovnika koji žive u pojedinim njegovim dijelovima (Planina, Beljsko naselje, Haljevo, Palača, Sudaraš) i prigradskim naseljima Branjin Vrh, Šećarana i Šumarina).
Bilje
Posjet Baranji, za mnoge još nepoznatoj destinaciji, započinje ulaskom u Općinu Bilje, koja se smjestila na samo 5 km od grada Osijeka, uz lijevu obalu rijeke Drave, sa naseljima: Bilje, Kopačevo, Vardarac, Lug, Podunavlje, Kozjak, Tikveš i Zlatna Greda. (Turistička zajednica općine Bilje)
Čeminac
Naselje je smješteno uz magistralnu cestu koja vodi od Osijeka, pa preko Belog Manastira do granice s Mađarskom. Čeminac je sjedište općine koja se prostire u središnjem dijelu Baranje, a obuhvaća još mjesta Kozarac, Grabovac, Novi Čeminac i radničko naselje Mitrovac. Na tom području u nešto više od 1100 domaćinstava živi više od tri i pol tisuće stanovnika. Kuriozitet je da su se Čeminčani čak i u širem regionalnom kontekstu najčešće pojavljivali kao vrlo uspješni šahisti.
Darda
Darda je udaljena desetak kilometara od Osijeka. Prvi se put spominje u doba Rimskog carstva, pod imenom Tarda. Obzirom na poziciju u blizini nekadašnje Murse (Osijek), bila je na prolazu mnogim trgovcima koji su dolazili s prostora današnje Rusije, Srednje i Sjeverne Europe. U središtu današnje Darde je dvorac stare mađarske obitelji Esterhazi koja je uz dvorac imala i crkvicu sv. Ivana Krstitelja. Predmet turističkih interesa tijekom ljeta su tri jezerca koja se nalaze praktički unutar mjesta. Središnje se zove Đola i na njemu je uređen kupališni i rekreacijski centar. Inače, zbog specifične noćne ugostiteljske ponude Darda je tijekom cijele godine mamac mladima koji u tamošnje lokale stižu podjednako iz Osijeka i iz Belog Manastira.
Draž
Ono sa čime se općina Draž može svakako podičiti je neoskvrnjena i nezagađena priroda koja je idealno polazište za eko-turizam. Okoliš naselja koja se nalaze u Općini Draž prirodan je, čist i nezagađen, obzirom da u bližoj a i daljnjoj okolici nema industrijskih pogona, te stoga omogućava obitavanje brojnim biljnim i životinjskim vrstama. (Turistička zajednica Općine Draž)
Jagodnjak
Naselje u zapadnom dijelu Baranje, općinsko središte (Bolman, Novi Bolman i Majške Međe), 25 kilometara sjeverozapadno od Osijeka. Jagodnjak još zovu narodnim imenima Kačvala ili Kačvola, a nalazi se usred velikog i plodnog zemljišta. Dijelovi današnjeg naselja su zaseoci koji uglavnom više ne postoje: Bajmok, Bikaš, Brešće, Brod, Brod-Pustara, Čemin, Deonice, Grablje, Karaš, Mali Jagodnjak, Milina, Pjeskovi, Projina Međa, Rit, Staro Selo, Šakarine, Trbićeva Ada i Zornice.
Karanac
Mjesto nadaleko poznato kao „etno selo“ posljednjih godina postalo je magnet za brojne strane i domaće turiste koji uživaju u bogatoj gastronomskoj i turističkoj ponudi. Ovdje se dobro jede, moguće je provozati se originalnim seoskim kolima i spavati u autentično uređenim sobama s pogledom na kokošinjce. U živopisnim seoskim krčmama ponuda je temeljena isključivo na domaćoj proizvodnji hrane, a zalogaje redovito prati živa ciganska glazba. Danas u mjestu živi nešto više od tisuću stanovnika, a okosnica seoskog gospodarstva je turizam. Karanac je nekada pripadao vlastelinstvu Darda. Trećinu njegova područja pokrivali su vinogradi i šume, a mještani su proizvodili izvrsno vino. Danas uspješno čuvaju i tu tradiciju.
Kneževi Vinogradi
Za vrijeme Rimljana u ovom je mjestu bila kolonija pod nazivom Donatium, pa je Suljoš (tako u narodu nazivaju Kneževe Vinograde) zapravo jedno od najstarijih mjesta u Baranji. Istovremeno, to je i omiljeno ljetno odredište kupača i rekreativaca iz cijele regije koji tradicionalno uživaju u ponudi sportsko-rekreacijskog centra «Bazeni». Današnja općina pokriva istočni dio Baranje, na njihovom području nalazi se i dio Parka prirode Kopački rit, a općinska istočna granica prelazi i na lijevu obalu Dunava. Kneževi Vinogradi udaljeni su od Osijeka 25, od Belog Manastira 10, te 15 kilometara od granice s Vojvodinom. Pod današnjim imenom naselje se javlja 1687., prije osnutka vlastelinstva Belje.
Petlovac
Naselje u trokutu između Drave, Dunava i mađarske granice. Petlovačka općina dio je šireg nizinskog, plodnog područja Baranje. Kroz povijest selo je najprije (u vrijeme vladavine Mađara) nosilo ima Sent Ištvan (Sveti Josip), a kasnije su ga njemački naseljenici preimenovali u Selo cvijeća - Blumendorf. Stara seoska dvorišta i danas svjedoče o cvjetnoj povijesti. Stanovnici ondje i dalje njeguju cijele parkove s labirintima kultiviranog raslinja i cvijeća žarkih boja. Živo, ponosno i gordo. Petlovački.
Popovac
U općini Popovac (Branjina i Kneževo) u nešto više od 900 kućanstava živi gotovo dvije i pol tisuće ljudi. Naselja su razmještena u plodnom prostoru između državne granice s Mađarskom i Baranjske planine s čijih sjevernih padina za vedrih dana puca pogled na mađarski dio Baranje. Popovac ima snažan ribički lobi (Karašica), u rujnu svake godine organiziraju Fišijadu specifičnu po tome što se u pripremanju fišpaprikaša natječu žene. Mještani se rado odazivaju na fašničke programe i svake godine organiziraju nogometni memorijalni turnir.
Suza
Mjesto se prvi puta spominje 1252. u darovnici kralja Bele IV kao Chuza. U razdoblju od 1698. do 1734. selo je u vlasništvu Eugena Savojskog, a tijekom revolucije 1848./49. mještani su oslobođeni kmetstva. Danas je to poljoprivredno selo. Stanovnici uzgajaju pšenicu, ječam, kukuruz, suncokret, vinovu lozu i voće. Na spomen Suze u Baranji će vam svi reći kako je to mjesto poznato po krčmi "Kovač čarda" u koju svakodnevno na fiš stižu obitelji iz susjedne Mađarske. Osim toga, u glavnoj ulici Suze nalaze se i podrumi glasovitog baranjskog vina Ljudevita Kolara. Zanimljivo je da se na području sela gnijezdi nekoliko parova bijele rode.
Zmajevac
Danas je mjesto poznato po vinskim cestama i cijeloj koloniji vinskih podruma ukopanih u južnu stranu Baranjske planine. Vinogradi su odmah iznad, na poziciji koja jamči najkvalitetnije preduvjete za proizvodnju nadaleko poznatih baranjskih vina. Posljednjih je godina u surducima, tim specifičnim tzv. vinskim ulicama, kompletirana i vrhunska gastronomska ponuda, posebno hvaljena kod vrhunskih vinara Mišike Gerštmajera i Damira Josića. Zmajevac je izrastao iz rimske kolonije Ad Novas. Pod imenom Verusmorth se spominje 1246., a pokraj sela na brijegu Varheđ su u 18. stoljeću pronađeni ostaci 24-kutne tvrđave (castellum). Za mjesto je vezana je i srednjovjekovna legenda o crvenokosoj djevojci Marti, koja je izvršila samoubojstvo bacivši se sa stijene u ponor. Neki povezuju legendu sa starim, mađarskim nazivom mjesta Vörösmarth. Danas se mještani bave uglavnom poljoprivredom.